dr Michael Perring

Senzor ishrane

Hrana i zdravlje igraju važnu ulogu u našim životima. Dok je u prošlosti glavna svrha jela bila da se spriječi izgladnjivanje, mi na Zapadu više ne smatramo hranu za sredstvo opstanka. Mi smo sada srećni da smo u položaju da biramo šta jedemo – privilegija koja se ne uzima olako u većem dijelu svijeta, i u prošlo i u sadašnje vrijeme. Iz ove slobode da biramo šta jedemo, pojavili su se drugi problemi: gojaznost, prekomjerni unos hrane i razni srodni zdravstveni problemi. Moderna preventivna medicina je prepoznala ove «nove bolesti civilizacije» sa nutricionističkim savjetima koji treba da povrate prirodnu ravnotežu unosa i izlučivanja hrane.

Nutrigenomika je nova grana (podspecijalnost) molekularne medicine koja se bavi povezivanjem hrane i konkretnih genetskih sastava (profila). Cilj ove nove nauke, koju je razvio GENOSENSE u svom novom Senzoru ishrane, je da se identifikuju pojedinačni nukleotidni polimorfizmi putem kojih, sa izmijenjenim unosom hrane, tok bolesti može da se ublaži. Znajući identitet ovih polimorfizama, čovjek može da prepozna koja hrana povećava a koja smanjuje rizik od razvoja bolesti.

Ali imajte na umu: Što se ranije počne sa prevencijom to će biti veće i koristi! Senzor ishrane GENOSENSE dijagnostike je namijenjen ljekarima koji su posebno zainteresovani da ponude svojim pacijentima smjernice u pogledu hrane i načina života na osnovu genetike.

Na osnovu složene molekularne analize, dobićete jednostavne nutricionističke smjernice – jedinstvene i lake za primjenu!

1. Dok svi govore o zdravoj hrani – šta bi zaista trebalo da jedemo svakog dana?

Šta je zdrava ishrana? Činjenica je da ne postoji hrana koja je zaista zdrava za svakoga. Zato hajde da pogledamo šta je dobra ishrana! Ako smatramo da život funkcioniše zbog dvosmjerne komunikacije između naših gena i životne sredine – razmjena informacija – slijedi da je ishrana možda najvažniji faktor u životnoj sredini. Ako želite možete da zamislite hranu kao izvor informacija za gene: geni reaguju na „naloge“ iz životne sredine. Većina ljudi ima veoma slične gene (osim razlika karakterističnih za polove), ali kroz naše sve veće poznavanje polimorfizama (SNP-a) možemo da prepoznamo male razlike između gena koji prouzrokuju različite reakcije na signale iz životne sredine.

Da se vratimo na ishranu: zdrava ishrana je ishrana prilagođena našem konkretnom genetskom profilu.

Na primjer: eskimska ishrana bi bila strašna za vegetarijanca jer se sastoji isključivo od ribe i mesa bez povrća. Ipak eskimi imaju malo civilizacijskih bolesti osim onih čija je ishrana zapadna koji se razbole. Njihovi geni izvrsno odgovaraju njihovoj ishrani. Opet, ako afrikanci ili azijati piju mlijeko, oni se razbole. To im je u genima!

Ovaj stav je veoma dobro utemeljen u Ajurveda medicini već duže vrijeme. Oni dijele ljude na različite grupe koje se nazivaju „doše“ kako bi kategorisali ishranu u skladu sa njihovim fenotipom i genotipom.

2. Kako mogu „genetski“ optimizovati moju ishranu pomoću Senzora ishrane?

Senzor ishrane je fantastično sredstvo za prilagođavanje ishrane genima, a naročito da bi se izbjegle nutricionističke greške.

Dva primjera: Riba sa njenim masnim kiselinama je opšte poznata kao zdrava hrana – što više ribe, to zdravije. Ovo mišljenje važi za većinu nas. Ali postoji polimorfizam (SNP) u jednom genu koji ima za rezultat da nema koristi od masnih kiselina. U ovom slučaju, veoma je bitno znati da li je prisutan taj SNP.

Još jedan primjer: Ako neko ima genske polimorfizme koji su povezani sa smanjenom detoksikacijom zagađivača iz životne sredine, postaje veoma važno da ta osoba izbjegava pušenje i unos mesa sa roštilja. Iako su tradicionalna, ova jela nisu zdrava za svakoga!

3. Ko treba da bude testiran Senzorom ishrane?

Ako mene pitate – svi! Hrana i voće se nude svuda, ali kvalitet vitamina i minerala koje sadrže je sve manji kako to pokazuju novi podaci. Ako držite svoju težinu pod kontrolom sa ishranom koja podrazumijeva ograničeni unos kalorija, pri čemu jedete manje kvalitetnu hranu, količina vitamina i minerala koje unosite će se smanjiti.

U stvari, vama će trebati više vitamina zbog zagađenja i dejstva životne sredine. Zanimljivo je znati količinu vitamina koje treba uzimati u obliku dodataka i koliko se može dobiti iz ishrane. Ja sam ovdje zabrinut prvenstveno za našu djecu.

Snažno preporučujem nutricionističko-genetičku analizu za svakog ko ima porodične predispozicije za kancerogena oboljenja, dijabetis, kardiovaskularne bolesti, Alchajmerovu bolest, reumatske bolesti i artritis.

4. Da li postoje valjani naučni dokazi da dejstvo „genetskih životnih navika“ može biti optimizovano ishranom?

Nekoliko studija sprovedenih u svijetu jasno pokazuje ovo dejstvo. Velike napore koji su uloženi u dijagnostiku polimorfizama u „Bečkoj školi“ treba veoma cijeniti. Za mene, razumnost „genetskih životnih navika“ se ne može dovesti u pitanje.

5. Svinjsko meso, kiseli kupus i pivo se isključuju – ili imamo poslednju šansu?

Kiseli kupus je zdrav zbog polifenola koje sadrži; svinjsko meso ima puno amino kiselina i količina alkohola u jednoj čaši piva može biti preventivna za krvne sudove. Ali problemi sa takvom hranom su sledeći:

1) Velika količina masti koju sadrže.

2) Često jedna čaša piva postane nekoliko čaša piva.

3) Meso je često zagađeno štetnim hemikalijama.

Ova hrana nije neizostavno nezdrava u umjerenoj količini ali njihova količina odnosno kvalitet su važni: jedite ih povremeno, i obazrivo!